Ivanjsko zelje za jačanje imuniteta i bolju krvnu sliku

Iako mu je službeni naziv oman (Inula helenium), u narodu je poznatiji kao ivanjsko ili veliko zelje, veliki korijen, obratiš … Za stare Grke i Rimljane predstavljao je biljku od posebnog značaja i koristili su ga u medicinske svrhe. Smatrali su ga lijekom za tegobe poput: mučnine, išijasa, poremećaja menstruacije, kožnih oboljenja, bolesti jetre, kašlja … U srednjem vijeku se od omana pravilo vino, koje se pilo kod bolova u glavi, problema s plućima, želucem, čak i protiv kuge.
ivanjsko zelje za zdravlje

Višegodišnja biljka razgranatog stabla, raste oko 1 m, a krase je veliki žuti cvjetovi koji se pojavljuju od lipnja do rujna.

Najljekovitiji dio je korijen (vadi se u kasnu jesen), dok se za neke bolesti preporuča i lišće ivanjskog zelja. Korijen je izvana smeđ, a unutra bijel, slabog mirisa i gorkog okusa. Osušen ima blaži okus, a miris podsjeća na ljubičice. Pošto se izvadi i očisti od zemlje i prljavštine, rasiječe se po dužini na pola ili na kolutove ako je baš veliki, zatim se suši u hladu, u jednom sloju. Manji kolutovi mogu se nanižu na konac, okače u hlad i suše.

U jesenskim danima korijen ima najveću koncentraciju inulina (oko 45 posto), prirodnog probiotskog sastojka važnog za zdravlje probavnih organa.

Sadrži i ogromne količine eteričnog ulja, alantolnu kiselinu, mješavinu omanskih kamfora poput Helenina, azulena, pektina, voska, gorkih tvari, kao i smolaste sastojke. Sve to utječe na njegovu ljekovitost i ne čudi što su ga antički narodi smatrali univerzalnim lijekom.

Narodni liječnici su koristili ovu biljku i protiv tuberkuloze, jer sprečava razmnožavanje bacila, čak može i potpuno ih uništiti. Osim toga, savršen čistač kod kataralnog bronhitisa sa stalnim kašljem, oslobađa tvrdokornu sluz, sprečava škakljanje u grlu i dušniku. Čisti i poboljšava krvotok, popravlja krvnu sliku kod anemiju. Pospješuje izlučivanje žuči i urina, oslobađa organizam od nadimanja, ubrzava metabolizam, pomaže kod dijabetesa i žutice. U vidu čajnih obloga pomaže kod kožnih problema i svrbeža.

BOLjI IMUNITET I KRVNA SLIKA

Čaj koji pomaže kod anemije, podiže imunitet i eliminira sluz u dišnim organima se priprema na sljedeći način: pola žličice sitno isjeckanog svježeg ili osušenog korijena prelijte s 2,5 dl kipuće vode i pijte polako. Tijekom dana bi trebalo uzeti 2 do 3 šalice svježe spremljenog čaja, po mogućnosti nezaslađenog ili eventualno uz malo meda.

Protiv velikog kašlja i upale pluća preporuča se čajna mješavina od jednakih dijelova korijena omana, vrtnog timijana, lista koprive i plućnjaka. Djelotvornost se pojačava kada se doda žličica meda. Ukoliko se duže pije, ublažava bolove u mjehuru, potiče metabolizam, pomaže kod žutice. Nezaslađen se preporučuje dijabetičarima. Za bolji apetit, uz čaj se preporuča žvakanje svježeg i dobro očišćenog korijena, prije svakog obroka.

VINO

Priprema se tako što se 40 g svježeg i dobro opranog korijena omana isječe na kolutiće i prelije s 50 ml vinskog alkohola (80-postotnog), dobivenog destilacijom. Ostavi se da odstoji pokriven 24 sata. Zatim se u taj rastvor sipa litar kvalitetnog bijelog vina i ostavi da stoji 3, 4 dana na suncu ili u blizini grijaćeg tijela (ako se pravi u jesen i zimu). Nakon toga se sadržaj promućka, pa procijedi kroz lanenu krpu.

Ovako spremljeno omanovo vino pije se prije glavnog obroka, po jedna rakijska čašica. Pomaže kod različitih problema sa želucem i jača organizam nakon operacije ili duže bolesti.
Izvor:Novosti