Kao nekakav moćni dvorac Aja Sofija dominira Istambulom

Aja Sofija u prijevodu “božanska mudrost” podsjeća posjetitelje na tešku i problematičnu vezu Turske i zapadne Evrope. U nekadašnjoj hrišćanskoj katedrali posljednja je misa održana navečer 29. maja 1453., dan prije nego što je tadašnji Konstantinopolj pao pod otomansku vlast. Danas je Aja Sofija vjerojatno jedino mjesto na svijetu gdje ćete pored islamskih simbola vidjeti mozaike koji prikazuju Isusa i Mariju, te hrišćanske svece.
aja sofija

Kao nekakav moćni dvorac Aja Sofija dominira Istambulom.

Sto pedeset godina slavljena je kao svjetsko čudo i svako joj se divio, jer je to spomenik ljudske kulture kakav više nikada nije izgrađen. Današnjem posjetiocu je teško da na osnovu spoljašnjeg izgleda ove građevine shvati iščezli sjaj Vizantije. Njena promjenjljiva sudbina, od hrišćanske crkve do islamske džamije i konačno do današnjeg muzeja, ostavila je svuda tragove: u formi, mnogim dograđivanjima, dopunama i izmjenama. Samo veličanstvena kupola čije se kube nalazi 56 metara iznad broda crkve nije izgubila ništa od svoje neprocjenjive vrijednosti i ljepote. Ona je poslužila mnogim istočnjačkim džamijama kao model. Aja Sofija izgrađena je tako da izgleda kao da lebdi nad zemljom, a njezina je kupola hiljadu godina bila najveća na svijetu, sve dok nije izgrađena bazilika svetog Petra u Rimu.

Car Konstantin Veliki prvi je sazidao crkvu na mjestu današnje Aja Sofije u vrijeme kada je 336.godine Vizant pod novim imenom Konstantinopolj proglašen glavnim gradom Istočnog Rimskog Carstva. Dvjesta godina kasnije, za vrijeme bune protiv cara Justinijana ova građevina kao i veći dio Konstatinopalja su izgorjeli u požaru. Međutim, Justinijan je opet podigao crkvu ljepšu i veću nego što je bila prije. Anetemije iz Trala i Izidor iz Mileta, najslavniji građevinari Istočnog Rimskog Carstva su izgradili skice, ali pod “budnim okom” cara koji ih je sve vrijeme savjetovao. ”Jedan anđeo mu je u snu pokazao planove za građenje”, šaputalo se u narodu. Desetine hiljada zanatlija punih šest godina sakupljalo je sve dragocjenosti carstva: najsjajniji mermer i zlatni mozaici su krasili ovu bezvremensku građevinu. Stubovi su joj od najvrjednijeg mermera iz Mramornog mora, Nikeje i Južne Afrike i u jednom od tih stubova postoji šupljina u koji stavite palac, okrenete ga za 360 stepeni i zamislite želju. Kažu, garantovano se ispunjava.

Kada je završena, Aja Sofija je bila glavno svetilište hrišćanstva sve dok Turci nisu zauzeli Konstantinopolj koji od tada nosi ime Istambul. Crkva je prepravljena u džamiju, a 1935. godine Kemal Ataturk ju je proglasio muzejem.

Aja Sofija je smještena je u najstarijem dijelu grada, Eminonu.

U uskom krugu oko nje nalaze se i ostale najvažnije istanbulske povijesne građevine, Plava džamija, Kapali Čaršija i palača Topkapi.
Upravo je ova velebna građevina najbolji simbol nekadašnje moći i strahopoštovanja koje su i oni koji su silom željeli osvojiti Istanbul imali prema tom gradu i njegovu značenju, jer je uprkos mnogim osvajačima ipak ostala sačuvana od uništenja kroz turbulentna događanja koje prošlost pamti.

Fondacija “Sedam novih svjetskih čuda”, utemeljena u Švicarskoj, uvrstila je istanbulsku Aju Sofiju u najuži izbor za sedam novih svjetskih čuda, na spisku švicarske fondacije nalazi se ukupno 21 objekt iznimne arhitektonske i istorijske vrijednosti. Švicarski projekt je dio nastojanja da se sačuvaju remek djela svjetskog civilizacijskog i kulturnog naslijeđa. Glavni konkurenti Aji Sofiji su Veliki kineski zid, britanski Stonehenge, antički grad Petra u Jordanu, rimski Koloseum, indijski Taj Mahal, atenska Akropola i kambodžanski hram Angkor.