Smeđi šećer – koji je najbolje izabrati za zdrav život

Česta pitanja na koja do sada možda niste imali odgovore, ali u našem tekstu saznajte sve što vas je zanimalo … Među toliko vrsta smeđeg šećera – koji odabrati? Sirovi, obojen melasom? Koji je najprirodniji i najkvalitetniji? Koji ima najviše vitamina i minerala? Rapadura, muscovado, Demerara, turbinado, jaggery …?
smedji secer
Znamo svi odavno da je bijeli šećer vrlo loš za nas. On čak često nije ni vegetarijanski proizvod jer se kod izbjeljivanja koriste derivati životinjskih kostiju? U nekim tvornicama je ta praksa tek nedavno ukinuta.

Ni smeđi šećer nije u svemu zdraviji od bijelog (kalorije su kalorije), ali često ne želimo ni teksturu ili specifični okus zaslađivača od agave, stevije, riže i sličnih zdravijih zamjena.

I zato je često pitanje – koji smeđi šećer da kupimo, koji je što manje prerađen i zdraviji?

Ono što zaista razlikuje vrijednost bijelog i smeđeg šećera nisu kalorije (jer su iste) već nutritivni sadržaj, aroma i okus. Bijeli šećer se dobiva iz šećerne repe ili šećerne trske u takozvanom postupku rafinacije koji uključuje čitav niz kemijskih obrada: fosfatacija, karbonatacija, alkalizacije, sulfitacija …

Industrija koristi niz agresivnih kemikalija (formalin, EDTA, hlorni vodu, fosforna kiselina, sumporni dioksid) kako bi se dobio kristalni bijeli šećer.

Kemijsko nasilje nad sirovim smeđim šećerom manjeg je intenziteta.

Pri tehnološkim postupcima obrade bijelog šećera gube se kompletno svi korisni mikronutrijenti koji smeđem šećeru daju posebnost i prednost u kvaliteti.

Riječ je o malim, ali važnim količinama vitamina, minerala, fitokemikalija a posebno polifenola koji podižu antioksidativni status smeđeg šećera u usporedbi s bijelim šećerom. U laboratorijskim analizama smeđeg šećera dokazano je postojanje pedesetak prirodnih spojeva kojih nema u bijelom šećeru. Bogatstvo mikronutrijenata i prehrambeni sadržaj smeđeg šećera potječe iz melase koja se stvara prilikom obrade šećerne trske.

Očito je da bijeli i smeđi šećer nisu proizvodi iste vrijednosti, pa nemaju istu cijenu. Ono što plaćaju potrošači nisu kalorije, već sastav i vrijednost šećera.

Smeđi šećer se u pravilu dobiva iz šećerne trske jer je melasa iz trske prihvatljivijeg okusa i mirisa od repine melase a ima i širu uporabu u kućanstvu. Melasa od šećerne repe nije tako dobrog okusa kao što je melasa šećerne trske.

Melasa je gusti, slatki tamnosmeđi ili tamnozeleni sirup koji sadrži oko 50 posto šećera, ali i hranjive tvari, esencijalne aminokiseline, željezo, kalcij, kalij, fosfor i magnezij pa se uspoređuje s medom.

Različiti izvori navode različite definicije za smeđi šećer.

Prvi kažu da je to nerafinirani ili djelomično rafinirani oblik šećera kojemu je ostala još jedna ovojnica melase, dok drugi navode da je to zapravo bijeli rafinirani šećer kojemu je naknadno dodana melasa. I jedno i drugo može biti istinito, ovisno od proizvođača konkretnog šećera.

Na tržištu u našoj regiji mogu se naći sljedeći šećeri: Rapunzel, Encian, Bio Spar, Bio Muller, Alnatura i Billington šećeri i to su sirovi, a ne obojeni šećeri. Ta razlika daje poseban okus i boju.

Većina proizvodnje šećera od šećerne trske je podijeljena u dva procesa. Svi veći uzgajivači šećerne trske imaju i svoje manje tvornice koje proizvode sirovi nerafinirani šećer i nekoliko vrsta melase, dok rafinerije u industrijaliziranim zemljama kupuju taj sirovi šećer i potpuno ga obrađuju do bijele boje, a potom vraćaju nešto od te melase natrag kako bi dobili smeđi šećer . On je “obojen” (ne smeđom bojom) već melasom.

Dvije vrste šećera koje se najčešće prodaju jesu svijetli i tamni smeđi šećer. Svijetli smeđi šećer sadrži 3,5 posto melase, dok tamni sadrži 6,5 posto. Svijetli šećer je nježnijeg, a tamni šećer intenzivnijeg okusa i mirisa.

Sirovi šećeri su, dakle, manje rafinirani jer umjesto kompletnog uklanjanja melase pa ponovnog vraćanja, dio nje ostaje na kristalima. Takav šećer ima tamnu boju od melase koja također sadrži i neke nečistoće, što uključuje ostatke trske i prirodne plijesni.

Sirovi smeđi šećer zapravo nije ipak potpuno nerafinirani – on je u nekom obimu rafiniran odnosno iskuvavan, a puno minerala i vitamina su u procesu nestali. Ipak, to je bolja opcija od rafiniranog šećera, bilo bijelog ili smeđeg.

Pažnja! Neki šećeri se prodaju kao organski sirovi šećeri – to zapravo samo znači da je trska obrađivana organskim poljoprivrednim metodama, ali i dalje je rafinirana, kao i obično … Sok (melasa) uglavnom je uklonjen u većoj ili manjoj mjeri.

Evo pregleda vrsta sirovog šećera:

Turbinado i Demerara

Danas, nažalost, turbinado i Demerara nekih proizvođača često nastaju dodavanjem melase na bijeli šećer, umjesto tradicionalne, stare metode ostavljanja melase (Billington ‘s, Encian, Alnatura, Bio Spar, Bio Muller i Rapunzel smo provjerili da su sirovi). Vrlo su slični ali postoje dvije razlike. Turbinado šećer ima nešto finije kristale od Demerara, iako je još uvijek grublji od konvencionalnog bijelog kristal-šećera. Također je i manje ljepljiv od Demerara, više suh, slobodno pada kao bijeli šećer.

Ime turbinado ova vrsta šećera je dobila zbog procesa nastajanja – kada se zavrti u cilindru ili turbini dok se raspršuje.

Ako govorimo o sirovom Turbinado, bijeli šećer je rezultat uklanjanja melase iz turbinado šećera. Zrna su velika i zlatno smeđe boje, medenog okusa (može biti zamjena za med u receptima). Dobro se skladišti uz uvjet da se barem malo zaštiti od vlage.

Demerara je ime dobila po Demerara koloniji u Gvajani, koja je originalni izvor ove vrste šećera (danas raste i na drugim mjestima a pogotovo na Mauricijusu). Obično je srednje smeđe boje s velikim zlatnim kristalima, koji su pomalo ljepljivi zbog melase. Ima bogatu aromu i hrskavu teksturu kao i blagi okus melase. Najviše se koristi u Europi.

Muscovado ili Barbados

Muscovado je prilično prirodan šećer. Proizvodi se bez centrifugiranja tako što se sok šećerne trske grije, zgušnjava a zatim isparava na suncu i zato je prilično vlažan i zadržava dosta od prirodnih minerala. Također poznat kao “Barbados šećer”, “melasa šećer” ili “vlažni šećer”, muscovado nudi dobru otpornost na visoke temperature i ima prilično dug rok trajanja. On je tamne boje s jakim okusom melase. Kristali su malo grublji i ljepljiviji teksture.

Muscovado šećer može se koristiti u većini recepata u kojima se koristi šećer ali tako da se malo smanji predviđena količina.

Jaggery ili Gur

Najviše se konzumira u Aziji i Africi. Prilično prirodan šećer, napravljen (ovisno o podneblju), osim od soka šećerne trske i od soka palme, kokosa ili datulje. Kuvan na 200 stupnjeva nad otvorenim ognjištem, ovaj nektar polako isparava u nešto slično karamel pasti. Dakle, bez odvajanja melase i kristala. Boja može varirati od zlatno smeđe do tamno smeđe boje.

Jaggery se nakon iskuvavanja zahvata kokos ljuskama i stavlja u kalup da se hladi. Ima vrlo karakterističan slatki miris i okus. Najpopularniji u Indiji, dolazi u nekoliko oblika a najpopularniji su oni mekani, boje meda i masne teksture. Izuzetno je ukusan i prodaje se u blokovima, tzv. “Kolačima”, koji se potom mogu rendati ili otapati radi uporabe.

Rapadura

U Brazilu, gdje se originalno proizvodi, “Rapadura” šećer je tradicionalni naziv ali je također poznat kao Panela, Raspadura, Chancaca, Piloncillo … ovisno o tome gdje je napravljen.

Poznavatelji smatraju da je Rapadura najbolji izbor. Zbog toga što je Rapadura kuhana na laganoj vatri i nije odvajana od melase, ima najviše hranjivih tvari, vitamina i minerala od svih smeđih šećera. Ona još uvijek ima prirodnu ravnotežu saharoze, glukoza i fruktoze, a sadrži bitne komponente za varenje. Puno se sporije metabolizira od bijelog šećera, pa ne utječe na razinu šećera u krvi.

Ona je čist sok, cijeđenjem izdvojen iz šećerne trske, koji se potom isparava tijekom zagrijavanja na niskim temperaturama (za razliku od jaggery-ja koji se kuha na 200 stupnjeva). Miješa se lopaticama, a zatim usitnjava za proizvodnju zrnastog šećera. Proizvedena je organski i ne sadrži kemikalije. Njemačka tvornica Rapunzel registrirala je ime “Rapadura” za svoj organski šećer, ali zbog diplomatskih problema, označavanje je nedavno promijenjeno u “organski cjeloviti šećer od šećerne trske”.

Sucanat

Sucanat koji se često može kupiti u SAD razlikuje se po tome što su potok šećera i potok melase odvojeni jedni od drugih tijekom obrade, a zatim spojeni, dok je Rapadura integralni proizvod koji se može razlikovati prema različitim vrstama šećerne trske, tipu tla i vremenskim uvjetima . To je razlog zašto jedna serija Rapadure može biti svjetlije ili tamnije boje od druge.

Na kraju, još nekoliko riječi o Rapaduri …

Ako ste iznenađeni zrnastom teksturom Rapadure, možete je samljeti u snažnijem blenderu u fini prah kako bi se bolje otapala. Rapadura se može koristiti u svim receptima, a pošto je skuplja, količina pri kuhanju se može smanjiti tako dodati med, steviju ili datulje … Na taj način, ovo nije preskupa opcija. Najbolje je čuvati na hladnom i suhom mjestu – u zatvorenoj ambalaži u ostavi.

Međutim, ne zaboravite da se Rapadura uzgaja i proizvodi bez kemikalija, u zemljama trećeg svijeta, od ljudi kojima je potrebna naša podrška kako bi nastavili ovaj tradicionalni način proizvodnje šećera, odnosno kako ih ne bi preuzele velike multinacionalne kompanije koje će odbaciti ove stare, prirodne metode u korist tzv. moderne rafinacije i naravno, profita.
Izvor:atma