Tri stvari koje sam dobila kada je bivši našao sadašnju

Odmah da se razumijemo, to što je moj bivši dečko našao novu djevojku nema nikakve veze sa mnom. Osim što, naravno, ima. Jer sve je još tako svježe. Uvijek je svježe dok se ne krene u nešto drugo, valjda.Ok, ljut si kad neko zove, moli, plače, tvrdi da ne može bez tebe, a onda otkriješ da ipak, eto, može.
ljubav iskustva

I ide mu jako dobro. Ali, o ljutnji ne želim.

Nije on to uradio meni u inat, on je to da preživi. I ovo nije tješenje, ovo je realnost. Realnost je da čovjek inače ne radi stvari samo i isključivo da povrijedi nekog drugog, nego da njemu bude lakše. Čak mislim da te i ne prevare da te povrijede, što nije moj slučaj, ali je slučaj dosta drugih. Urade to čisto zbog sebe, a ti dođeš nešto kao kolateralna šteta.Uvijek sve saznam, na sve naletim, pa tako i na njih dvoje. Prvo ide stres, nalet tahikardije, tresenje ruku, zavrtanje u stomaku i gotovo suza u oku. Da ne pretjerujem, reagujem drugačije, puca me adrenalin ali ne baš i plač… uglavnom.Dobro je što sam, još dok je brod tonuo, sjedila sa sobom i prošla cijeli scenario unaprijed. Iz prethodnih iskustava sam izvukla kako će to izgledati i odredila prelomne tačke. Prilično mehanički, zar ne? Ali, naposlijetku, ljudi se ne razlikuju baš toliko. I sve sretne, a tako i nesretne ljubavi imaju svoje okvire i principe.To što si predvidjela ne znači da ne boli, ali znaš da će proći. Ne uhvati te nespremnu, ne ošamari te odvratno jako. Ne bridi danima, nego samo jednog trena.Pošto smo se složili da ljudi na koncu svijet gledaju prema sebi – šta ja imam od toga? Moj dojučerašnji momak je našao novu curu. Povrijeđena sujeta – tu! Osjećaj konačnog gubitka – check!

Panika što ja nisam pronašla nekoga još ‘gotivnijeg’, još prije – eto nek’ bude i to!

No, previše sam ja diskusija imala sama sa sobom, samoupoznavanja i analiziranja (toplo preporučujem kosmični pristup sopstvenom životu) da bi ove stvari bile jedine koje vidim.Dobila sam opkladu sa njim, iako teško da će mi kupiti vino.Rekoh da će sve biti u redu, svaki put kad sam ga tješila kao da i ja ne prolazim kroz isto, dok je plakao i cvilio iz telefona. Rekoh, naravno da ima još ljubavi u sebi, jer ljudi uvijek imaju još da daju. Ovo će proći, jer – moja omiljena rečenica – VRIJEME JE ČUDO, svi bolovi prođu i bude dobro. Vrijeme je najveće, najdivnije čudo koje briše tugu, ljutnju, ljubav, mržnju, a bitno i nebitno dovodi na jedno. Možda zvuči malo tužno, ali je prokleto tako.Rekoh mu – pronaći ćeš neku koja ti više paše, neku kraj koje se nećeš osjećati manje bitnim, možda bi bilo dobro naći neku koja će te gledati kao Boga i onda ćeš napokon biti sretan.Dobila sam opkladu sa svojim prijateljima, mada su se u suštini i oni držali istog stava. Rekoh – ni godinu dana, a on će udomiti nekog, biće to instant ljubav i rodiće djecu. Jer, prilika je on, državni posao, stan, auto, a uskoro i faks na koji sam posebno ponosna kao svoj doprinos njima. Jer dugujem i ja njemu puno. A i lijepu sam mu odjeću kupovala i fino uredila gajbu. I ovdje sam morala malo otrov pustiti iz sebe. ;)Činjenica da sam ja veliki ljubitelj opklada, iako evidentna, za ovu temu je manje bitna. S tim što uglavnom nikad nije dobro kad sam u pravu.Ali sve su to trice, sve to nema veze.Najznačajniji njihov poklon meni je sloboda.

Konačno zatvaranje knjige.

Nikad se ne vraćam, naprosto ne znam kako bih to izvela, sve i da hoću. Ali znam da neko vrijeme lebdim između starog i novog.Svaki put kada bi me neko pozvao van, muvao ili kada bi mi negdje bilo jako dobro, kvrcne u glavi – on možda sjedi kući i plače. Svakako! Važi!Jednim pogledom na njih dvoje ispario je i poslednji atom krivice, poslednja otvorena strana. Jer, ljudi vole da ti nabiju krivicu, vole da te razvlače prepričavanjem kako se zapravo desilo i šta su osjećali, OPET jer je tako njima bolje. I ja potpadam pod ljude, a sada je lakše meni. Sva priča o tome ko je kriv za konačnu odluku da se ne mirimo završava ovim. Sve kočnice i osjećaj nemanja prava na sreću jer neko koga voliš nije srećan sada više ne drži vodu. Mislim da sam i to negdje znala – da neću krenuti dalje dok to ne uradi onaj drugi. Bonton, šta li je, đavo da ga nosi? 😀 Nada sigurno nije, jer imala sam otvoren poziv sve ovo vrijeme, a nisam ni razmatrala da idem nazad. Bio je samo problem ići naprijed. Završiti nešto i pustiti nije isto. Tek sada sam uspjela da pustim.Ovo je nabacana kratka priča o tome kako mi je nova djevojka mog bivšeg dečka donijela smiraj.I ona ljutnja sa početka, i to nestane, jer – vrijeme je čudo. 😉